Jedno vrijeme živio sam i spavao po krovovima. Društvo su mi pravile mačke i golubovi. Ljudi su se bili već navikli na mene. Govorili su: pusti ga, to je onaj što spava po krovovima. Spavanje na krovu zahtijevalo je određene vještine, obzirom na zakošenost površine, ali je pogled na nebo zato bio očaravajući, i sve te zvijezde bile su samo moje. Ako bi bio prolom oblaka, ja bih se samo okrenuo potrbuške, da mi kiša ne ulazi kroz nosnice. Ponekad sam viđao anđele. Ono što svi misle da su krila anđeoska, kad sam pogledao iz blizine, shvatio sam da su njihova srca, prevelika za tijelo, pa su, nemajuć gdje, izbila na leđa, stvarajući tako privid krilatih bića. Letjeti na jarko crvenim krilima od srca dirljiva je slika. Anđeli se ne hvale tim svojim letačkim sposobnostima. Uglavnom šute i nadlijeću krovove kuća. Ponekad gunđaju nešto na svom, anđeoskom jeziku. Ili pjevaju. Jedan od tih anđela prekrio me je te olujne noći svojim srcem, da me zaštiti, ali su mu munje proparale krila srčana. Umro je od tuge za krilima na mojim rukama, a moje su ruke umrle od tuge za njim. Imao je oči majčinske, samo nešto svjetlije. Ili su to bile munje u oku, tik prije odlaska.
Duško, to pesem v celoti razumem. kako lepa.
lp gorski javor
Hvala na lijepim riječima, gorski javore ! Drago mi je da razumiješ.
lp s mora,
Duško
Škoda za angela, Duško. Bil je tako dober, potem pa ga ni več...
In na krovu spati bi rekla da je treba nekaj veščin, ampak saj se pa zato na lepem
spi, človek se privadi, ni tko Duško. Lepo si napisal.
Pozdrave na otok Duško,
hope
Hvala ti draga hope !
lp s otoka,
Duško
Fantastično!!!!
Lp Milena
Hvala ti draga Milena !
lp s fantastičnog mora :)
Duško
Za sto petica, odlično!
Lp!
Katica
Hvala od srca, draga Katice !
lp s Vira,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!