Idem
pustiti misli
neka ih vjetar
nosi
provjetrava
raščešljava
vrtloži
i
množi

u kose vrba
zapliće

oko oraha
kolo neka
povedu

misli-dodole

one što pjesmom
kišu prizivaju;

na krilu
groma
flertuju,
pa
u
riječi
ulaze
svirepe i mazne:

-slapom svjetlosti
Okupane

Stoimene
I
Bezimene

Bez prokletstva žaljenja
I blagoslova lijepih sjećanja-

Nirvana

Nirvana

Mir

U tihoj glazbi
Nekih dalekih buđenja
Nečijih dalekih požuda
I
Kolopletu
Uzimanja-davanja

Mir

U Brojanicima
Bezglasnih
Molitava
Ponekad i
Nekom
Pogrešnom
Svecu,
U nekom pogrešnom
Hramu,
Često
I
U
Nečijoj
Postelji-
Posve,
pogrešnoj
P o s t e l j i -
Probuđena!

-A moglo je bolje…

Ema:“skice za uzdah ili pjesmu“

Emilija Vasiljević