
Otoci su u isto vrijeme
i planine
i ljudi skamenjeni u stijene
putnici koji su konačno
pronašli vječno konačište
i bedemi što priječe
morskim olujama
da proždiru sela i gradove
s druge strane
i ptice žedne od soli
i drveće gdje ulje niče
pa usnama teče
i tišina gdje misao
možeš čuti božju
o ljubavi dvaju plavetnila
razdijeljenih nevidljivom
tankom crtom
morske prašine
u duši velikog sanjara
i ja sâm
gdje stojim zapisan
u kamenom jeziku
ispruženom u modru vodu
na jednom od njih.
Mi smo samo majhni kamenčki na samotnem otoku ... , lepo. Dobrodošel ponovno, Duško.
Lp
A
Uvijek se vraćamo na mjesto zločina, pogotovo kad se zločin zove Poezija ;)
Hvala na divnom komentaru i dobrodošlici, draga Andrejka.
lp s otoka !
Duško
Duško,
otoki res govorijo Kameni jezik, prav zares. Njihova tišina je nepremostljiva,
le še valovi malo zmehčajo prazne stene. Lepo si napisal.
Lep pozdrav,hope
Hvala dušo na lijepim riječima.
lp s otoka !
Duško
Briljantno. Zadivljen sam!!!
Lijep pozdrav,
Mirko
Hvala ti Mirko, tvoja podrška puno mi znači.
lp s otoka !
Duško
Veliki pozdrav dragom pjesniku i prijatelju... Pjesma odli;na ali to i ocekujem od tebe !
Lp Vesna
Hvala ti, draga Vesna, od srca.
lp s otoka Vira !
Duško
Pesem, ki je kljub okamenelosti živa - subtilne primerjave živega in neživega, ki prehaja drugo v drugega - in med njimi le nevidna črta morske pene, ki jo zasluti pesnik ... čestitke,
Ana
Duško, lepo te je spet brati : )
Za dobrodošlico še en moj poskus prevoda:
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/114398/kamniti_jezik
Lp, Marko : )
Čestitke Duško za podčrtanko!
Lep pozdrav na morje,
hope
Hvala od srca, Marko majstore i draga hope !
lp s otoka,
Duško
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!