SOLSTICIJ
Iz znoja požude
i strahova
rođena
nedozreli oblaci kad su
razvlačili guste magle
krškim udolinama
Pokislo sam pseto
koje putem ostavlja
očerupano dostojanstvo
kao što najesen latice nevena
nečujno liježu na tlo
i za njima nitko neće tužiti
Ipak
ove solsticijske noći
kad tišine bi pjevale elegije
a suncokreti bdiju jer
mjesec im osmijehe vabi
riječi za potpalu nižem
"Ipak
ove solsticijske noći
kad tišine bi pjevale elegije
a suncokreti bdiju jer
mjesec im osmijehe vabi
riječi za potpalu nižem"
Predobro! Najmanje što se može očekivati od vrsnih pjesnik(a)inja.
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 22. 06. 2016 ob 18:37
- Prebrano 707 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 185.6