Umislih da mi je
Hare Krišna neki daljnji rod,
ako ne on , onda netko 
od njegovih sljedbenika.
Majka me donese
s medenog mjeseca
tek začetu
i skrivenu u kutijici od žada.
Ne aludiram na gluposti
ali se pitam,
zašto sam tako tamnoputa 
i s crvenom mrljom
nasred čela 
poput prezrele trešnje ?
Da ne pričam o pogledima na svijet,
kojima ponekad sablažnjavam ljude, 
koji mi se ponekad podsmjehuju 
ili samo čude.
I ne znaju da sam ipak 
manji čudak od njih samih.
Vjerujem u Boga 
a ne u indijskog slona.
Astralna ravan mi je paravan
za obrede samo meni znane.
Ipak sam rođena sa nekom greškom,
možda ne teškom 
ali u zadnje vrijeme 
mi se po glavi manta 
očeva mantra ...
Hare Krišna , Hare , Hare...

Vesna Andrejić Mišković