Zemljom se
kreću tjelesa,
tamnuju ljudi
dušom razapetom
pod nebom.
Panteon pravi svako
činjenje uzaludnim,
sreću ograničenom,
nadu suvišnom.
Panta rei mislim
dok nabujala rijeka
zakreće iza šume
odnoseći ogoljeno deblo
iščupano s korijenom,
nikome potrebno.
Pjesmom rastjerujem sjene.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!