Vršljamo tuđim stranputicama
dičeći se da
naša čučenja u ćumezu
imaju miris nevinosti
Iza busije svi smo junaci
i dok pišemo pjesme
zaboravljamo da
naše pjesme nisu naše
i nisu pjesme
To mi samo bilježimo
iskre svoje svijesti
njezine svijetle
čitljive trenutke
dok u otkosima savjesti
utihnulo milosrđe
uz vojničke bubnjeve
nekom drugom
tepa uspavanku
Poslano:
10. 05. 2016 ob 19:05
Spremenjeno:
10. 05. 2016 ob 23:24
Mirko, je li citat pitanje ili i tvoje mišljenje?
Poslano:
10. 05. 2016 ob 19:41
Spremenjeno:
11. 05. 2016 ob 17:53
O Mirko, zašao si u neke druge vode... U pjesmama razgovaram sama sa sobom a ne sa drugima. Htjela sam reći da je odijeljeno naše zemaljsko biće, da svi imamo svoje male strahove pa čak i pakosti, da samo samo obični ljudi koji krijemo svoje nesigurnosti i mane (Iza busije svi smo junaci) te da nadahnuća za pjesme crpimo iz božanskog, iz drugog svijeta. I da smo zato sretnici jer pjesma nadoknađije sve naše nedorečenosti.
Žao mi je što se nismo razumjeli.
Slavica Gazibara
Poslano:
10. 05. 2016 ob 20:34
Spremenjeno:
10. 05. 2016 ob 23:17
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!