Nikada nisam volela
Bajku o Maloj Sireni
Kao dete stalno sam plakala
Kada su mi je pred san čitali
Ovih me dana progoni
Slutnja davno rođena
I teške mi misli nagoni
Zalutam u pitanjima
Da li sam dečjom dušom
Nevinom i čistom
U toj priči osetila
Zadatak pred život postavljen
Iz mora da utopljenike spasavam
Od velikih ih talasa
Na obale čvrste sklanjam
Iz prikrajka da posmatram
Kako srećni u novi život odlaze
Sirene pevaju kao anđeli
U svojim morskim dubinama
Vodenim modrim tišinama
Ako ikada požele da žive
Sudbinu običnih smrtnika
Glas zvonki i pesmu
Moraće da trampe
Za bolne korake na suvom
"Da li sam dečjom dušom
Nevinom i čistom
U toj priči osetila
Zadatak pred život postavljen
Iz mora da utopljenike spasavam
Od velikih ih talasa
Na obale čvrste sklanjam
Iz prikrajka da posmatram
Kako srećni u novi život odlaze"
Nije sporna ni originalnost, ni pismenost, ni metaforika, ni bogatstvo slika, ali bi moj osvrt na ovu pjesmu bio sigurno nedorečeno "mlataranje".
Lijep pozdrav,
mirko
Tvoji osvrti su biseri na mojoj ogrlici, puno mi znače... Nikako nisu "nedorečeno mlataranje" kako takav kakav jesi - skroman, za sebe voliš da kažeš... Moja je sreća da me čitaš!!!!
Lp Milena
Hvala ti Milena na ovom velikom poklonu... gore ispisanom u tvom tekstu!!!
lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!