Ne, Prijatelju, nisam poranila!
Samo sam budnost prošlog dana
u snove o nama pretočila
i
ovu noć u zagrljaju inspiracije provela,
-kao na tvojim rukama...
Volim to stanje plime u njedrima
i svitanje prvih stihova
u plavičastoj izmaglici snoviđenja.
Pa vidim a sanjam, ljubim i slutim…
Dolaziš iz daleka, umoran od blještavila svijeta;
ispraznosti karnevala i šarenila laskavih maski .
Naslanjaš glavu na moje rame za ljekovito
tihovanje.
Sjene zavjesa miluju naše ruke -
malena soba postaje mirna luka.
...
Mreška se more u rumenilu izlazećeg sunca.
Ljeska se zrno soli u kapi vode.
Barka, u kamenoj uvali zaboravljena,
pleše tango.
Jutrimo u krošnji prvih stihova.
-„Orfej i Euridika“u krošnjama maslina.
Ema: "prstohvat sna"
Sjajno! Uživao sam u ovom poetskom djelu! Hvala ti, Emilija.
lpm
Hvala i tebi na dahu čitanja i pažnji komentara, dragi Mirko!
-osmijeh i pozdrav
Emilija
Evo - to je Ljubav! :):-)
<3<3~~~~~~~~~~
Hvala, od srca! -osmijeh i pozdrav iz Pule
Emilija
Krasne metafore. Uživala sem v branju.
Lp
A
Radujem se zbog toga, draga Andrejka!
-osmijeh za tvoju pažnju...
Emilija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Vasiljević
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!