Dosta mi je teških tema o tebi
(niko mi ne čita te grubo istesane pesme
bez politure i nacifranih pesničkih ukrasa)
Mogla bih za promenu jednu laku tipično žensku
-I svu noć aprilsku mesec srebro toči
U moje bez tebe oslepele oči
I duša ko odbačeni kučići cvili
A jedno smo bili…bili…bili…
Ovo je samo zbog mesečine i gorkog vina
Ipak ne toliko da ovakvo sladunjavo patetišem
Jebi se i ti i april i jadni kučići
Ja nisam od te tanke i "fine" poetske fele
Pre da sam pobesnela kučka sada
( nisam čak ni "uzvišena" pesnička vučica
koja ah zavija bolno na mesečini
i ah liže svoje rane ah sama)
I izujedaću te u ovoj pesmi
Da odlaziš ćutke i vraćaš se govorljiv kad ti se digne
Zaklinješ mi se da sam ti ljubav
I tražiš da razumem tvoje okolnosti oženjenog
Dosta mi te je
Ne razumem
Ali ne tebe nego sebe sa tobom
Ni ovu nazovi pesmu ne razumem
Šta li je to loša pesnikinja htela da kaže
I šta li je to pijana žena mislila da može...
I budem pijanija od tebe nego od vina
I jadnija tako trezna
Na kojoj sam slepa za stvarnost
nenamiljanovic