Sve što Ti poželjeh
reći
drhti u pismu nikad
napisanom.
Ostala je samo rijeka.
Mreška se u znatiželjnom oku
nebeskog svoda.
Vrtloži sve naše riječi-
Ponekad svirepo iskrene.
Ponekad suzno važne.
Valovi se propinju
u pjeni riječi,
onih,
nikad izgovorenih…
-Vene Zbirka ne- napisanog,
u buketu naše prerano
ubrane mladosti.
Ema: "blues jednog odrastanja"
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Vasiljević
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!