USPOMENA

Nasmejala se,
a ni sama nije znala zašto.
Iz čista mira,
opustila je usne
do tada zgrčene i izgrizene.
Oni koji su je poznavali,
bili su začuđeni,
samo toliko -
začuđeni.
Drugi, međutim,
vrteli su šakom.
"Kako je lep dan!"
pomislila je i legla,
a da nije ni bila svesna
da ne stoji.
Nasmejala se
prvi i poslednji put u životu.
Da, to su, i poznanici, i ne,
istovetno shvatili-
"Ova se žena zadnji put smeje..
ne zovite Hitnu,
gotova je."
Uvek kad prolazim tom ulicom,
nasmešim se nepoznatoj zanesenjakinji
u pomen.
Toliko

...

Nasmejala se, a ni sama nije znala zašto.
Iz čista mira, opustila je usne do tada zgrčene i izgrizene. Oni koji su je poznavali, bili su  začuđeni, samo toliko - začuđeni. Drugi, međutim, vrteli su šakom.
"Kako je lep dan!" pomislila je i legla, a da nije ni bila svesna da ne stoji.
Nasmejala se prvi i poslednji put u životu.
Da, to su, i poznanici, i ne, istovetno shvatili-
"Ova se žena zadnji put smeje..ne zovite Hitnu, gotova je."
Uvek kad prolazim tom ulicom, nasmešim se nepoznatoj zanesenjakinji u pomen.
Toliko.

Marina Adamović

Komentiranje je zaprto!

Marina Adamović
Napisal/a: Marina Adamović

Pesmi

  • 11. 03. 2016 ob 22:32
  • Prebrano 518 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 166.5
  • Število ocen: 7

Zastavica