OKRAJKOM VIDNOG POLJA
Ovdje s prozora tek ujesen svijetli Izabelino lice
Kao rijeka izdužena prema istoku
Po slikama, po kistu i njenoj zaustavljenoj ruci
Po rukotvorinama i obrisima radne sobe
Večeras su sjele debele sjenke. Otkrit ću vam
Tajnu – to je opet potonula u magline i
Svojevrsne tuge, u jesenje izohipse uplovila
Kao pustinjak u betonskoj pećini
Devetoga kata, kao listopadna struna
S mimikom riječi: Bože kako je tužno bez djece
Ponekad prema zapadnoj periferiji
Zajedno gledamo u ništa i poslije mi otvara
Svoje srce istim riječima: Feniksu svom
Uramit ću sliku svojom samoćom, optočiti je
Rumenilom lišća. Feniks mi se javio, rekla je potom
Znam, majko, da te slike nema, da je nikad
Nije ni bilo. I nastavio: Ne tuguj, ne cvili
Oslušni, još je smijeh u mojoj dječačkoj sobi
Uzmi kist, svoje palete, crtaj stvaran svijet
Stvarno je i sjećanje na moje zelenosmeđe oči
Crtaj ih i usamljenost pretvori u lijepe dane
Ti znaš da nikada više nećemo biti obitelj
Nje više nema, oslušni je u svojim slikama
Neka iz njih, umjesto iz ruševina
Šikne život prema suncu, a ti ga kreiraj
I oblikuj ono što si uvijek voljela
Slikaj pejzaže dok ne stignu nad Sarajevo
Tjeskobne kiše i magle ne donesu zaborave
U kojima grob grobu šapuće: Vidiš li kako ti
Iz kose ispada mrtvi srebrni prah
Najčešće u desnom okrajku vidnog polja
Korača Izabela valerima lišća optočena
Dok se primiče nešto je doziva
Nešto što je neumitnošću vremena nestalo
A to je, dragi čitatelji, Izabela
Potonula u svoje ogledalo
I ne zna da tone u sinovljev eho
Ili ga sanja: Slikaj svoje fenikse
Svoje uspomene, majko, pejzaže
One koje si nekad voljela
Danas sam po ko zna koji put gledala priču o dvoje mladih koji su krenuli u slobodu a dočkala ih je smrt na mostu u Sarajevu i čija je ljubav postala simbol tvoga grada, Mirko... Ova me pesma podsetila na to.
Bogat izraz, setna melodija, teška i sjajna pesma... Utisak na prvo čitanje.
Lp Milena
Milina je, Milena, pročitati tvoje dojmove. HVALA TI!
Lp
Črtaj, črtaj vse...
Prelepo si vse ubesedil, Mirko.
Želim ti lepi dan.
Lp,hope
Hvala na javljanju i komentaru, hope, i hvala što si tu.
Želim ti ugodan i kreativan dan!
lpm
Lijepo, zanimljivo, neobično i jako poetično!
lp
Ovakve bi pesme trebale menjati razjareni svet.
Od ovakvih bi pesama trebalo praviti antologije antiratnih pesama i ubacivati u škole kao poseban predmet.
Ovakve što nas pregaze tugom i patina nam se od njih stvara u danima posle čitanja...
Lp
Vaše javljanje, Jelena, povodom pjesme velika mi je čast. Hvala na komentaru i mišljenju!
Lijep pozdrav!!!
Pesem, v kateri so privid, spomin, slikanje resničnejše od meglic, listja in sobe, v kateri se odvija nenavaden dialog med Izabelo in sinom, med svetovi, ki so minili in temi, ki komaj še obstajajo. Tankočutna, poglobljena in nežna pesem, ki tudi za bralca nosi sporočilo: ne žaluj za izgubljenim, oživi ga s kreiranjem ... čestitke,
Ana
Ana, zahvaljujem se na odličnom prijevodu i od srca vam hvala na odvojenom vremenu u kojem ste iznijeli suštinu i podcrtali pjesmu. Lijep pozdrav iz Sarajeva,
mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 16. 02. 2016 ob 11:19
- Prebrano 977 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 283.27