Koračam od zida do zida tišine između nas
Samo sam figura od grube terakote
Bez politure tvoje ljubavi
Komad sam ispucale pečene zemlje
Pucaju brazde bora oko očiju
I po obrazima se brazdam starošću
Pod patinom tvoga zaborava
Polažem uveče sopstveno telo u postelju
Ležim do jutra kao mumija
Čekam tvoj povratak i Reč
I duši vera u čudo Ljubavi
I vrati me iz gline u živu ženu
nenamiljanovic