Znam da ne voliš zahvaljivanja velikim rečima
( kao ni ja)
Ali Zoe
Ovaj put mi ne zameri na ovoj maloj odi
Posvećenoj od tela duši ( od mene tebi)
Jer činiš za mene čudo
Tajnom drevne mudrosti o lažnim vrednostima iz ogledala
Dobra moja
Kako me samo čuvaš od očajavanja
Zbog neizbežnih metamorfoza mesa i kože
I tugu zbog ožiljaka od sablje Vremena na licu
Lečiš lepotom zauvek mladih i sjajnih očiju
I navodiš me da ih vidim kao La Peregrina bisere
Što isijavaju svetlost ( tebe)
Iz mreže finih bora koje su isplele bogate godine
Ispunjene blagom smeha i plača
I kad bih da zaplačem zbog trbuha bez čvrstine
Blagim ukorom
Podsetiš na mlade izdanke koje je izrodio
Nežno
Navodiš mi pogled koji stidljivo odvraćam
Od dve pale golubice pod košuljom
Hrabriš me
Da ih bez stida iznesem iz nedara
I spustim među dlanove onome
Kome sam lepa ovakva ocvala kakva sam
Kao mantru mi neumorno ponavljaš
Da za ljubav nikad nije kasno
I da je za starost uvek rano telu
Sa mladom dušom u sebi
Dušo u meni
Neprolazna mladosti moja
Zoe
Hvala ti
&
Tebi
Tebi Neno hvala
Za snagu kojom me pratiš
I za hrabrost
Za ovu veliku pesmu o precvetavanju
Koju ne pišu žene
Bez velike unutrašnje lepote