SIJEČANJSKE SLIKE
Cjelodnevno sivilo odjednom prorijeđeno
predvečernjim suncem koje iznenadi
uspavane krovove.
U trenu stare zgrade obučene u patinu i sjetu
osmjehnuše se
prozorčićima zakukuljenih mansarda.
Zaustavlja dah fina čipka
u pozadini golih siječanjskih krošanja dok
Odbljeskom svjetlucaju stakla udaljene višekatnice.
U samotnim trenutcima kada sve se propituje
kao blago spasenje izranjaju drage slike
prorijede misli, umire osjećaje.
Koračam li ulicama grada
strogog austrougarskog tlocrta ili
lebdim altamirskom špiljom?
Tko sam?
Tijelo?
Fluid?
Zagubljeno sjećanje
pogreške prirode kad
cio sam svemir?
Paučina dolazeće večeri gusti se i
lutanja prestaju stvarnim obrisima kuća i drvoreda, a
ljepota zaustavljena životnom praktičnošću
zakopčavanja kaputa i povratkom:
širine zamijenjene s pedeset kvadrata
i zidovima sa sedam vrata.
V tej pesmi se imenitno prepletata stvarni in namišljeni svet tvoje pesniške duše, saraivor. Dobre metafore odpirajo bralcu pogled v drobce pesnikovega dojemanja bližnje okolice(blokovsko naselje, okna, odblesk svetlobe) in v njegovo odstiranje spominski prebliskov, ki privedejo do spraševanja ali sem resnično tu, ali lebdim?
Fina pesem.
Lep večer
A
Vrijedna pjesma. Poetsko djelo za svaku pohvalu!!!
lp
Andrejka hvala ti na analiziranju i promišljanju mojih stihova.
Mirko zahvaljujem na komplimentu!
Pesem o (s)prehajanju, ki se zgodi ob nepričakovani svetlobi, ko se običajni svet prekrije s spominskim in zaživi bolj od zunanjih barv z notranjimi ... kot je že omenila Andrejka, pesem, ki odpira tudi prostore bralčevih vrat - čestitke, Ana
Velika hvala Ana na podcrtavanju i izdvajanju pjesme !
Slavica
Iskrene čestitke!
lp, Valy
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 18. 01. 2016 ob 17:58
- Prebrano 717 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 474.45
- Število ocen: 17