hteo sam nešto lepo da ti kažem
a da ne bude umotano u stih
nešto sasvim obično
kao ovo
napolju kiši
i noć se u crno oblači
a ja sam se provukao između kapi
kao što se sunčeva svetlost po danu provlači
sve do nekih udaljenih oblaka i tako još od onog potopa
kada je uspostavljen savez između boga i ljudi i svih živih stvorenja na zemlji
pa se duga kao znak i podsećanje uvek negde na nebu pojavi
a meni ti
na ovom nebu noćnom
uvek i jedino zbog ljubavi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!