Moj život je kratka priča
koja se nastavlja iz dana u dan,
ali to mi ne smeta,
i ne žalim se,
samo se bojim da kažem
koliko sam pustih puteva prešao
u cipelama izlizanih potpetica
uvjek se vraćajući ulicama
sa kojih sam potekao,
ne znajući zašto
Probudiću se jednog proljeća
pogledati kroz prozor
osjetititi neki nemir
na tren sklopiti oči
osjetititi da si blizu
nešto će u meni zapjevati
i biću opet srećan
kao nekad davno
kad sam te vidio prvi put

Sumiko