Ako kažeš da dolaziš taćno na vreme,
ne izmišljaj razloge kojima opravdavaš
neinteresovanje za obećanje
nekome ko živi za ispunjenje
upravo tog
i stoji u mestu kao kip,
a iznutra obuzdava nerve i komore
da zadrži verovanje
u starinske izreke
o vrednosti reči i ruke na ramenu,
znak podrške, pomoći i ljubavi
prema najsvetlijem osmehu lica bez naličja,
koga ne možeš ni prikriti,
ni baciti,
ni spaliti
pred sveopšti kraj
kô što sada umirem, oh,
ja.
Ako kažeš da dolaziš taćno na vreme, ne izmišljaj razloge kojim opravdavaš neinteresovanje za obećanje nekome ko živi za ispunjenje upravo tog i stoji u mestu kao kip, a iznutra obuzdava nerve i komore da zadrži verovanje u starinske izreke o vrednosti reči i ruke na ramenu, znak podrške, pomoći i ljubavi prema najsvetlijem osmehu lica bez naličja, koga ne možeš ni prikriti, ni baciti, ni spaliti pred sveopšti kraj kô što sada umirem, oh, ja
Hvala, Mikajlo
Dobro jutro Marina,
si me na nekaj spomnila, ko pišeš točno o pravočasnosti in obljubi.
Tudi jaz sem imela vse to v mislih in nisem poznala postaj, pa sem se nehote
prav zadnjič pripeljala na zadnjo, ko je bilo že mimo. In sem obljubila in postaja je ostala prazna brez čakajočega.
Ja, obljuba mora veljati.
Da se ne zapišem in res je. Lepo.
Lp, hope
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!