U ispijanju prve jutarnje kafe
U čekanju pretpanih autobusa
U jurnjavi na posao i sa posla
Mi se trošimo
Dok čekamo u redu za plaćnje
Struje vode komunalija
Dok čekamo kod lekara
Zubara ili vetrinara
Dok čekamo za lična dokumenta
Nove vozačke dozvole i pasoše
Mi se trošimo
U cenjkanju na pijacama
U ljutitim ćutnjama kod kuće
U gledanju sve gorih vesti
U psovanju liftova koji ne rade
Mi se trošimo
Jedina stvar na ovom svetu
U kojoj se ne trošimo
Već sami sebe sabiramo
i dodajemo je ljubav
A mi je tako malo koristimo
Draga Milena,
Mirko ima prav, je pa tudi res da njemu ni treba prevajat, jaz pa nisem ravno
specialist v tem, na račun. pa tega ne delam. Čutim le lepoto,mir in neko srečo,
ki oživi vsakič ko napišeš. Res se trošimo, dajemo in kaj dobimo za zauzvrat...
Želim ti LEP, LEP BOŽIČNI DAN IN NOČ IN VSE DOBRO V NOVEM LETU
NAJ TE SPREMLJA TVOJA MLADOST IN TVOJE SREČNE MISLI,
UMIRJENE IN POMIRJAJOČE. Je res, da iščemo vedno, svoj del strani,
da nas ohrani pokonci.
Bodi lepo Milena.
S srčnimi pozdravi, hope-Irena
Podpišem svaki tvoj stih i bez trošenja ti želim sretan Božićovu godinu.
lpb
Drage moje Irena i Branka, samo želim da kažem da je život lep onoliko koliko ga mi lepim napravimo...A ljubav u nama je ono što nas sabira, dodaje, produžava nam život i stvari oko nas boji u srećne i radosne boje... Želim vam srećne i radosne Božićne praznike! Neka vam život bude ljubav i radost!
SREĆAN I BLAGOSLOVEN BOŽIĆ SVIMA!
Milena
Pjesma koja ukazuje na potrebu razmišljanja i organiziranja, pjesma koja podsjeća čovjeka, pjesma koja preporučuje, koja nudi rješenja, i to besplatna rješenja za lakši, ugodniji, sretniji život, na određen je način kompletna pjesma. Moja malenkost je tako vidi i doživljava.
Veliki pozdrav, Milena!!!
Hvala dragi Mirko na čitanju i osvrtu... Prebrzo živimo a to nas troši ... Previše tehnoloških sprava i spravica koje umesto olakšanja i uživanja, nameću ritam koji nas melje...Dokolice više nema, događaji se smenjuju brzinom svetlosti i mi ih ne proživljavamo... Nekad je odlazak u bioskop ili na koncert bio događaj o kome smo danima pričali, prepričavali i proživljavali... Danas ni mnogo veći doživljaji ne traju duže od postavljanja fotki na društvenim mrežama... Čudan svet! A ljubav? Mislim da smo prestali da volimo sebe kao bića, prestali smo da volimo prirodu i prestali smo da cenimo dokolicu koja tera na razmišljanje... Više ne uživamo u običnim stvarima...Ne uživamo ni u događajima... Čak i kataklizmične promene klime, zemljotresi, ratovi u našem se razmišljanju zadržavaju tek ono nekoliko minuta koliko traju vesti na tv-u... Moramo ozbiljno i duboko da se zamislimo i ponovo naučimo da volimo...život pre svega!
Inspirišeš me za komentar... Ovo je samo moje razmišljanje i nije obrazloženje pesme...
Srdačno te pozdravljam,
Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!