obučena samo 
u maglu 
jesenskog svitanja
kad praskozorje ne sluti
na dobar dan
pokušavam ti pokazati 
put do nas

hoćeš li ga znati naći
kročeći kroz plašt grubosti
satkan od dječjeg plača
i mraka što stišava boli
hoćeš li vjerovati 
mojim snoviđenjima onoga sutra
pod nebom sunca koje rastače slike
u zrnca zlatnoga pijeska
hoćeš li moći 
snuždenu nježnost u sebi oživjeti

hoćeš li me prepoznati 
bez mirnih voda i obale