Nisam ti ja od onih čije oko
mute laki povjetarci
koji nježno glavu sagibaju pateći nijemo
bespuća rastanaka
Ostavili su mene u utrobi davno
i boso hodanje žeravicom
dok ju vjetar razgorijevao
isušilo moje suze
Ostavili su me rođeni za života još
te spoznah da jednako vjetar raznosi
uspavanku i naricaljku a
koračanje nebom ista je samoća
Nisam ti ja od rastanaka dugih
a što grijah te u zimama lednim zaboravi
možda i ja zaboravim da vatru
kamen razgorjeti neće
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!