U nekom mračnom kutku pretinca
tvoga srca
šćućurena moja slika.
Vadio bi je po potrebi
u momentima samoće
kad svi ti okrenu leđa.
Danas je osvanuo divan dan,
ne znaš je li to more ili nebo
sunce zaronilo u makiju i cvrčke.
Budeš li je danas pokušavao izvući
kao asa iz rukava,
nećeš je naći.
Isteturala sam iz tame tvojih dubina
napokon na svjetlo.
i zato: nemoj je više tražiti.
Jer
s tobom bih mogla potonuti,
a mogli smo zajedno
sanjati.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!