Zima je.U ševaru pokraj reke
jedna ptica bela pravi gnezdo.
Kida perja, unakrst slaže neke,
sprema dom za svoje čedo.
Prve pahulje padaju tiho, polako
kvase njeno perje, uzalud nebo moli
još malo da sačeka, sve će biti lako
dok dragi njenoj čežnji ne može da odoli.
U šumoru trske, dok se rogoz prelama,
svila se u toplom gnezdu da ljubav odsanja.
Vetar zavija i huče, polako se spušta tama,
mesec se stidljivo probija preko gustog granja.
Ne gubi nadu, ne gubi veru dok na perju sanja,
ni tama, ni vetar ni ledena stud što šara prirodu,
neće joj pokvariti snove, odneti ta mirna talasanja.
Ako njoj ne verujete,slobodno pitajte onu belu rodu...
Reći će vam, dragi prijatelji moji
ne gubite nadu u pravednost života
snove na perju, samo ljubavlju oboji
i na zemlji će tad postati mekota...
26.11.2015
Samo sam jednostavno poželela, da ovu pesmu podelim sa vama...Nedostajete mi...:-(
Drago mi je da sam je pročitala ovde, Dragana... I treba da se vratiš!
Lp Milena
U pravu si, Dragana... Treba znati sanjati, i to je već dostignuto ono stanje svijesti zbog kojeg i jesmo najsavršeniji (iako je"najsavršeniji" druga tema i svijet za sebe) od svih stvorenja.
Lp, mirko
:) :) :) :) pozdrav povratku !!!
Treba da sanjamo, kao što reče Mirko... i hoćemo.
Milena, Mirko, Željko, kad jednom čovek zapliva u reku snova, jednostavno nas talasi ponesu i neprestano težimo ka većim prostranstvima i dubinama...I nema tu kraja...Drago mi je ako sam uspela da vas bar jednom kapljicom snova, koja se u prirodi najlepše budi, dotaknem...
Lp Dragana
Naravno da si nas dotakla !!!
Željko,
hvala na osvrtu...
Lp Dragana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!