Razbaštiniću danas sve uspomene
i pustiti da se utope u moru ništavila
i osmehe
reči pripremljene
koje kao eho odzvanjaju mojom tišinom.
Pokidaću niti brižljivo ispletene
za svako neizgovoreno slovo
svaki prazan dan
za svaku tešku noć
u vremenu besmisla i nerazuma.
Zaveštaću snove pesmama
neka ih one na javi sanjaju
među tuđim grudima
u tuđim srcima
moje su pokidali ponosi
sve rečeno i nedorečeno.
I ovaj put sam
balzamovana i ostavljena
da ne trunem
da živim
i budem ubijana na hiljade načina
jer
ni smrt me neće
- nema moć koju podelih
odabranima.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!