Iskapali smo i mi
te rake srcolike
kud bi ruka kroz pijesak
tud bi noga u šaš
pa pljuni u šake
i pjevaj onu tužbalicu
da sam te ranije sreo
uz šum neonskog grada
što se njedri uvijek
istim tempom
u krvi daljina
da bi se rodio kao princip
pomlađena Bosna
u nekoj gostionici
koju pamte generali i avijatičari
gdje ih je posluživala njihova
dežurna ljubavnica
u pauzama dok bi dojila dijete
da joj odraste u revolucionara
s mudima i mozgom
ali bez sreće da doživi
prvi poljubac
koji bi mu raznio sve ideale
u paramparčad
kao nehotičnu umjetničku
intervenciju
obogaljenog slikara
bogatog i iznemoglog
od tolikih narudžbi
za umorstvo srca.
Duško, imaš prav, otroci rastejo v revolucionarje, pa smo jim še mi pridružili pri tem...da včasih se boriš za svoje ideale.
Lepa, kruta. Direkt.
Lp, hope
Hvala ti hope, od srca !
lp s mora,
Duško
Neka vremena ne dozvoljavaju disanje punim plućima. Nažalost. Ipak, za utjehu, bilo je takvih vremena... Sjajna pjesma!
slavica
Hvala od srca, draga Slavice !
lp, Duško
Ovi stihovi :
u nekoj gostionici
koju pamte generali i avijatičari
gdje ih je posluživala njihova
dežurna ljubavnica
u pauzama dok bi dojila dijete
da joj odraste u revolucionara
s mudima i mozgom
ali bez sreće da doživi
prvi poljubac
Eee bravo, skidam šešir i klanjam se!
Lep pozdrav z gora :)
:)
Hvala Lin, vjerujem da imaš lijep šešir ;)
Srdačan pozdrav s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!