Prtao je:
"koliko je sati'"
Njoj se počeo odmotavati
dugometražni film u
glavi.
Šta da mu odgovori?
Trebalo je samo da se okrene
i
pogleda na sat.
Mogao je mobilni da privuče
sa stola ili
televizor da upali.
Zašto je baš nju pitao
kada je upravo rekla
da ga
napušta?
Ćuti,
posmatra ga s leđa i
drži
torbu
bez
uspomena.
Ma, uvek je toliko sati... a koferi su teži ako su prazni.
Pesem, ki se začenja z vsakdanjim vprašanjem, ki pa se izkaže za metaforo izpraznjenega odnosa, v katerem je soobstoj težak in gost, nemogoč - kar ustvarjaš tudi z atmosfero same pesmi, čestitke,
Ana
Hvala, Ana
Lp
Marina
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!