Odložio sam umiranje
za neko bolje vrijeme
ovdje gdje smo sad
nema se čemu mrijeti
(za tobom umirem)
rane su krivo srasle
prozori zatvoreni
nemaju kuda gledati
(lijepa li si, umrijet ću)
kapije zakračunate
nemaju koga čuvati
oči stisnute
nemaju vida sanjati
(tebe sanjam, lud od sreće)
srca griješna
neznaju stati
ruke posramljene
djecu ne trebaju
(tvoje dijete plačem)
noge same gaze
bez puta i staze
(do tebe me slijepog vode)
a zastave i dalje vihore
zaprljane bijelom bojom predaje
(o nevinosti ja pjevam)
dok se na svjetioniku
pali i gasi svjetlo
(zar je prekasno)
ribaru je vještom
svejedno gdje smo
njemu je ribanje
zanat i postanje
(a meni za tobom
ljubavi jedina
umiranje).

Duško Babić