Gdje god da sam došao
nisam se dospio
do kraja raspakirati

izvadio bih nekoliko osnovnih stvari
i izišao u mrak
u potragu

tražio bih satima
nešto nedefinirano
nešto toliko apstraktno i bezlično
što bi se moglo takmičiti
s izgubljenom dušom

s dušom bezvjernog beskućnika
koji živi samo zato
jer nema drugog izlaza

kao ptica rođena s manom
krilima prelijepim
ali preteškim
da se od zemlje odvoji
i vine ka zvijezdama žuđenim
u daljinama
ka tebi dušo.

Duško Babić