Uzburkano more
za postelju pripremam.
Olujni vjetar mi pokrivač,
nevolja bijelo uzglavlje.
I sve je u meni.
I sve je u meni.
Od gorčine pelina
do slasti mladog vina.
Od jasnih misli azura
do privida,
nespokoja,
sivila sura.
...
Volim, a ne molim.
Ruke još pamte dodire
i kada tebe izgube.
Korak po korak,
pošljunčanom nevoljom
za tvojim tragom
silazim.
Dodir po dodir,
za tvojim rukama
u ružičnjak nježnosti
ulazim.
Ispod duge nemira
do tvojih zagrljaja
stižem.
I sve je u nama!
- Pjenušave strasti,
kao nekada,
u čaši vina ti nudim.
Duša pamti.
...
- Ne brini!
To je samo sjećanje.
Bila je sezona ruža.
Sezona ruža je bila.
Nisam mogla zaspati.
A nisam znala moliti.
...
Ema: "prstohvat sna"
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Vasiljević
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!