BARBARA

 


Ni glasom, ni pokretom tijela, ničim
Nije davala do znanja da je čula
Kad sam s pozdravom
Zakoračio u kupe, tek nehajno
Se okrenuvši, samo me počastila
Grimasom kojom je odaslala
Neku vrstu pozdrava s kojim joj je
Pogled ponovno otplovio u daljine


U njenim očima zamišljao sam slike
Krajolika čijim smo licem promicali


Ne znam što je zanimljivo mogla iščitavati
Sa snježne ravnice koju je gutala daljina
Možda u današnjem svijetu i nije neobično
Kada tridesetogodišnjakinja tako dugo
U dnevnom sivilu iza prozora
Gleda igru snježnih pahulja


Rijetki glasovi putnikâ jedva su dopirali do nas
I takva je atmosfera još snažnije naglašavala
Onu vrstu tišine u kupeu koju su
Razvlačili kilometri svojim
Uspavljujućim ritmom


Mantil joj je drijemao bojom suncokreta
Prelivenom kasnim ljetom
A u tužnim očima jasno se čitala
Nespremnost bilo kakve komunikacije


Iz jednog trenutnog položaja
Njezina profila glasno je i neočekivano
Procvjetala ruža, ista ruža koju sam
Za rođendan darovao svojoj Barbari
Onoj čijih je ondašnjih dvanaest godina
Nježno plovilo mekanim prahom mjesečine


– Molim! – rekla je pogledavši me
Njezin glas me trgnuo a lice...
Lice mi je bilo... poznato…!


– Ne, ništa nisam rekao, odgovorio sam
Pomislivši da bih joj svašta pričao
Ali povod za to nije stizao
Sa njenih nečitljivih i zagonetnih stranica
Pričao bih, ali moja priča o njenom mirisu
Koji me podsjetio na nešto
Davno u meni izgubljeno
Bila bi očito višak zvuka u svemiru
I samim tim bez učinka
Pričao bih joj o ljepoti španjolskih
Primorskih gradova, o avanturama
Na obalama Italije koje sam
Prije rata posjećivao zajedno
Sa sviralama vjetra koje su znale
Oživjeti djevojački krvotok i one bi
Nage plivale u nesanicama morskim
U očima noseći zlatna jezera putenosti
Koju su prostirale pod večernjim zvijezdama
Ali, zašto bih listao takve dane?
Možda bih joj nezainteresiranoj za bilo što
U usnuloj studi oko nas pričao o svojoj
Velikoj prvoj ljubavi, o svojoj Barbari
Koja je nestala u vihoru rata
Ili bih joj ipak to preskočio jer bilo bi
Tužno u njenim očima upaliti
Mrtve svjetiljke, buditi ugaslo sunce


Odnekud je dolutala riječ...
Ime koje je davno umrlo u beskrajnim
Zimama ratnim
Najednom sam čuo kako se opet negdje
Pale nedorečene vatre, a onda
Su me trznuli neočekivani koraci
Snažno otvaranje vrata, nepoznat glas


– Barbara! Spremi se, uskoro silazimo...


*


Ukočen, ni pogledom, ni glasom
Ničim nisam davao do znanja
Da sam u sebi čuo galop sudbine, ne
Gledao sam u zgusnutu boju zelene rijeke
Koja je umirala u nekim sumracima
Dok je iza prozora padao
Beskrajno tužan snijeg

mirkopopovic

pi - irena p.

Poslano:
30. 10. 2015 ob 07:48

Pozdravljen, Mirko

Sprašujem se, zakaj zmeraj Barbare dobijo lepe pesmi :)

Lp

Irena

Zastavica

saraivor

Poslano:
30. 10. 2015 ob 08:46

U njenim očima zamišljao sam slike 
Krajolika čijim smo licem promicali - Divni stihovi, originalni i jaki!

Pjesma je dugačka ali sse čita u jednom dahu. Izuzetna!

slavica

Zastavica

jagodanikacevic

Poslano:
30. 10. 2015 ob 12:51

Kao film, teku pesničke slike...

lp

J.

Zastavica

Milena Vučković

Poslano:
30. 10. 2015 ob 13:21

Mirko pridružujem se komentarima sa istim utiskom - čita se u dahu... Tvoj način "pripovedanja pesme" je jedinstven, drži pažnju... U tvoju se pesmu lako uđe, i kada dođe kraj nama koji čitamo je žao, jer želimo još i još... 

Ovo sećanje na prvu ljubav simbolično je prikazano kao putovanje vozom (simbolika promicanja pejzaža, poput promicanja slika na filmskoj traci, kao da deli kadar po kadar ovu priču), ovo je putovanje kroz život nekog ko nam je bio drag...

Kraj putovanja za Barbaru, stanica na kojoj  putnici tog voza silaze, glas koji poziva, a koji nema lice... sjajna simbolika Mirko, sjajna!!!

Uživala sam u ovom sjajnom pesničkom delu!

Lp Milena


Zastavica

Milen Šelmić

Poslano:
30. 10. 2015 ob 14:56

A ja - imam primedbu...

Promena glagolskog vremena u pretposlednjem stihu mi kvari celokupan utisak o pesmi.

Mislim da treba: "...dok je iza pozora padao..."

Inače bi to bila zaista sjajna poema!

Lp, Milen

 

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
30. 10. 2015 ob 15:48

Irena, hvala za komentar i javljanje. Lp, mirko:)


Zasut sam tvojim pohvalama, saraivor pa ti se samo mogu zahvaliti i lijepo pozdraviti:)



Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
30. 10. 2015 ob 15:51

Pozdravljam Te, Jagoda i zahvaljujem na osvrtu.

Lp,

mirko



Milena, ostao sam bez riječi od pohvala za Barbaru. U pjesmi sam imao 16, a ona 12 - prva ljubav, zar ne? Hvala na opširnom i kvalitetnom komentru uz lijep pozdrav:)



Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
30. 10. 2015 ob 15:59
Spremenjeno:
30. 10. 2015 ob 16:02

Milen, hvala na primjedbi! Inače sam u srednjoj školi dobio papir (naravno uz diplomu) na kome je pisalo: Mirko je Popović najpismeniji učenik od svih koji su kroz ovu školu prošli od njezinog nastanka! Nisam to naveo zbog hvalisanja, ali sam želio da znaš koliko sam volio jezik, gramatiku, pravopis, koliko sam volio poeziju i književnost uopće, te koliko sam sjajno kotirao na tom polju. Međutim, sada, desi se i takva greška u odsutnosti koncentracije, ili ne znam čega. Naravno da ovdje  treba reći: "Dok je iza prozora padao", i to sam, razumije se, odmah ispravio. Inače... hvala na mišljenju, na osvrtu. Uvijek je to motivacija!

Lp,

mirko

Zastavica

Milen Šelmić

Poslano:
30. 10. 2015 ob 16:19

Nisam ni sumnjao u tvoju pismenost, naravno, pa pročitao sam, sa zadovoljstvom, toliko toga što si napisao. :)

Svakako jedan od najvrednijih stvaralaca, aktuelnih, na ovom našem području.

LP, Milen

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
02. 11. 2015 ob 18:23

Narativna pesem, v kateri se navzven ne dogodi nič, v l. s. pa vrejo podobe preteklosti, ki jih povzroči (ne)naključno srečanje (vrata v spominjanje). Kot pravi Milena V., zelo primerno okolje, ki statični (in pogreznjen vase) pesniški subjekt spremljajo gibljive slike vožnje z vlakom in poudarjajo njegovo zamaknjenost. Presenečenje na koncu, izrečeno ime, pa zažene bralca v ponovno branje, da kar verjame v enost Barbare (res, koliko pesmi o njih, kot pravi Pi;) ... čestitke,

Ana


Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
02. 11. 2015 ob 19:48

Zahvaljujem se uredništvu na čestitkama i na podcrtavanju pjesme! Zadovoljstvo koje iz toga proizilazi i motiv je i pokretač, te vas lijepo pozdravljam!

mirko

Zastavica

saraivor

Poslano:
02. 11. 2015 ob 20:39

Čestitam! :)

slavica

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
02. 11. 2015 ob 21:30

Hvala lijepa, Slavice! :)


Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

mirkopopovic
Napisal/a: mirkopopovic

Pesmi

  • 29. 10. 2015 ob 22:14
  • Prebrano 1039 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 418.62
  • Število ocen: 18

Zastavica