Bila jednom jedna Kata
sedamdeset i osam je godina imala
i živjela u svom malom stanu u prizemlju.
Bila je to zgrada jedna od dvadesetak njih
a između travnjaci
ugaženi dječjim igrama.
Zvala je ona gradsku službu za uređenje okoliša
i tražila da joj pod balkonom zasade drvo.
Dodijavala im nekoliko proljeća
nekoliko jeseni.
Zasadili oni javor.
Da ju skinu s vrata.
Zasadili šest javora, na svakom travnjaku jedan.  
Ali, samo njezin rastao.
Zalijevala ga
hranila nekim kuglicama
pred zimu stavljala oko njega slamu.
Popodne bi sjedila na balkončiću i štrikala 
pogledavajući često svoje drvo.
I javor rastao divnih šarenih listova,
najveći od svih posađenih.
Jedne jeseni preselila Kata dom.
U kolicima.
Često je gnjavila kćer da ju odveze 
da vidi kako njezin javor.
Kći ju je vozila kad je mogla.
Čujem da žali što nije češće.

saraivor