Znao sam i ja
kao i Ti
na ovo mučilište
gledati s visine
sa uzvisine
dići se iznad zemlje
ne dodirujuć tle
hodat ponad voda
da mi se ribe dive
Činio sam i ja
svakojaka čuda
nahranio stotine
iz jedne ruke
uzdizao umiruće
liječio ranjene
u dušu i srce
neznajuć za patnje
nit' dal' ću križem
bit' svejednako plaćen
I mene su izdali
Prijatelju
ne jedan već tisuće
sudili me nevina
kreposna
bez suda i savjeta
i za dobra
i za djela zla
meni nepoznata
Znao sam i ja umirati
svakoga dana
na uzvisini
na križu ognjenom
što kožu prži
ne misleć tada
dal' ću u tijelu svom
i ja,kao i Ti
s jutra već
uskrisiti.
Ja Duško prav imaš, verjamem da si mnoge spravil v dobro voljo in jim dal toliko poezije, da so morali imeti samo občutek in so se imeli lepo. Saj veš ljudje non stop nekaj, kar naprej nekam hočemo, nekaj hočemo itd. včasih celo mir iščemo
tam ko ga ni...Lepo si napisal,kot vedno.
Lep pozdrav v Dalmacijo.
Lp, hope
Hvala ti hope, od srca. Ti si napisala toliko lijepih stihova, da ćeš hraniti mnoge duše daleko u budućnost.
Želim ti svaku sreću i dobro !
lp s otoka Vira,
Duško
Duško, moram se ti zahvalit za spodbudne besede.
Ti boš ostal v spominu kot odličen poet in dober človek.
Lahko noč.
Lp, hope
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!