Ljubav je preopširna
da bi stala u riječ
u jedno srce
pa traži i drugo
i treće
i sva srca kucajuća
ona traži

i mrtva srca budi
pred dan
nemirna bez sna

ljubav je ta
nježna zvijer
što nikada neće naći
postelju ni grad
dovoljno prostrane
da je udome

ni knjigu
s toliko strana
niti rijeku tamnu
s toliko brana
šuma joj je tijesna
premalo je grana

i tko da je zaustavi
i čemu kad je sva
bezumna i strašna
uvijek mlada

uvijek raskošna
s bezbroj lica
i bezbroj glava

doći će i tebi
pod prozore draga
s lutnjom ugođenom
da ti srce nastrada
u krvavoj toj melodiji

bez riječi
bez onog zauvijek
što nas dijeli
da nismo
ni u kraju
sasvim sami
ni mrtvi ni rođeni

bez ljubavi.

Duško Babić