Jesen je godišnje doba kada priroda, podarivši nam sve svoje plodove, naizgled umire, a jesenje kiše i vetar samo pojačavaju utisak tuge... Tako je i tebe inspirisala da napišeš ovu divnu pesmu, pesmu o rastanku... Vrlo nadahnuto i emotivno!!! Ali, postoji i jedan zaključak, jedna velika istina koju si kroz pesmu saopštila kao poruku ....."ne verujući ni vetru, ni kiši, ni suncu/niko te meni doneti nikada neće"......sve je u nama... svaki osećaj i ljubav i tuga i nada...

Veoma, veoma dobra pesma i jaki stihovi!!! Bravo!

Lp Milena

Svjesni smo da ništa nije vječno, da sve ima svoj vijek trajanja, ali život nas okupira svakodnevnim obavezama pa se ta činjenica potisne, stoji negdje na marginama... sve dok određene okolnosti ne pojačaju prisustvo tog paralelnog, neizbježnog svijeta. Tada sve gledamo drukčijim očima, tada buknu emocije... pa smo ranjiviji, osjetljiviji, nježniji, sjetniji, tužniji. Ako naše postojanje ima svrhu, onda će nam jesenji dani, osim privida, sjećanja i tužnog raspoloženja donijeti i zračak topline, one duševne... koja obećava. Obećanje je značajna stvar za nas krhke, za nas koji nosimo teret života i uz to života koji je vremenski ograničen. A pjesničkoj duši suočenoj s tim datostima  ne ostaje ništa drugo nego da piše.

Sve je u nama, kaže Milena, i to je tačno. Zavisi dakle KAKO mi doživljavamo svijet oko sebe. Kažemo često kako je JESEN LIJEPA. A ona niti je lijepa, niti je ružna sama po sebi, ona je uvijek to što jest, a vrednujemo je zavisno od našeg trenutnog stanja duha. Draga Dragana, tvoji su me stihovi dirnuli pa sam se raspisao nevješto glumeći psihoterapeuta, umjesto da sam ti odmah na početku rekao kako ti je pjesma i dobra, i lijepa, i nadahnuta, i kako iza nje stoji osoba sa poetsko bogatom elokvencijom. Upravo zbog toga sam uživao u tvom pjesničkom uratku!

Lp,

mirko

Milena, Mirko,

ganuli ste me kao vetar kad zacvili tužno u jesen, sa ovako podrobnim, iscrpnim komentarima, u kome ste bogato uložili i trud i dušu...Postoji jedna stara mudra izreka " Gde ima tu se i prosipa." Vi zajedno, stvarno imate šta nesebično da prospete i da nam darujete.Hvala vam od srca, toliko ste me dodirnuli ovim komentarima da se bojim, da ne mogu pronaći prave reči...Nekada ih zaista i ne možemo pronaći, naročito kad nas emocije naglo ponesu...

Lp. Dragana

Pjesma je narativna i prve dvije strofe su zapravo uvod. U trećoj, uz uvođenje sjene, gradira postupno  do posljednje. Tek u njoj se zbiva ono poetski najjače: snoviđenje, vizija  - sjena i doživljaj njezine pojavnosti stvara kontrast sa shvaćanjem da je to samo snoviđenje, a koje upravo tada postaje stvarnost, dok pejsažne slike s početka padaju u drugi plan. Majstorski napisana pjesma, izuzetno vješto poantirana. A za čitanje - predivna.

slavica

Slavice,

hvala ti na ovako stručnom, i iscrpnom komentaru. Mnogo mi znači, naročito što uvek rado čitam tvoje pesme...

Lp Dragana