Usnih te noćas,
dok
kiša mahnita gradom.
Pozivao si me
osmijehom tiho,
dok vjetar
drveću kosu trga.
Na ruke si me primio
blago,
i svu ljubio i
obljubio,
dok se niz okna
tmina sliva.
Usnih te, noćas,
pa mi je jutro dobro
i meko,
cijeli dan ukusan,
pitak.
Sva sam mir i toplina.
Osmjehujem se krišom.
- u srcu jeseni, proljeće
slutim.
Obje ti ruke pružam...
Ema:"prstohvat sna"
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Vasiljević
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!