Bez počinka

Ovo je moj počinak,

moj rekvijem -

kaže Drvo naranče,

dok suze slatkog soka

niz naborano lice

lije.

 

Stoljetno lice.

- Ovo je moj počinak,

samo moj rekvijem,

kaže,

dok u plodovima

po malo sunce njiše.

 

Prati ga zvono katedrale,

stoljetne ljepotice.

- Voljela bih i ja tako!

 

Ovo je moj počinak,

šapće Pjesnik,

dok čokote stihova

slatkom sjetom zalijeva.

 

- Ovo je moj počinak,

samo moj rekvijem,

kaže,

dok oštrim perom

suhe grančice tjeskobe

obrezuje.

 

Prati ga zvuk harfe,

stoljetne ljepotice.

Ptice mu donose

naranče

suncem posvećene.

Grize ih sjekutićima

mladosti,

dok mu slatki sokovi

snage nadolaze.

 

Pjesnici ne mogu ostarjeti,

zbog harfe

i zbog ptica.

 

Zavidim pticama.

- Voljela bih i ja tako!

Pjevati u krošnji Drva naranče,

dopustiti se suncu,

i vjetru,

i Pjesniku.

 

Bez počinka.

Bez rekvijema.

 

 

Ema: "Blues jednog odrastanja"

Emilija Vasiljević

Komentiranje je zaprto!

Emilija Vasiljević
Napisal/a: Emilija Vasiljević

Pesmi

  • 15. 10. 2015 ob 16:33
  • Prebrano 372 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 119.23
  • Število ocen: 7

Zastavica