U početku bijaše Betlehem
i zvijezda koja plamti
iznad jabukolike zemlje.
Sad pred vratima ubožnice
prosi kruh.
Vjetar nosi zimu i smrt
lepršajući oko njegovih
izgladnjelih rebara.
Svijet se dogodio odjednom
i krv pljušti
iza svih njegovih prozora .
Nigdje nema mjesta
kamo bi star čovjek mogao otići
i nemam više glazbu za moje ptice
pomislio je, gledajući lica
nepodnošljivo umorna od iste patnje.
Svjetlo je uz mene, reče,
čekajući da riječi padnu na bradu
zamrznutu suzama.
Visoko iznad njega
vrane su zagrebale po nebu.

luciapavlovic