MENI NIJE TEŠKO OTIĆI
Meni nije teško otići
ja samo napuštam prostor
Nebo je fikcija
zalutalih u trčanju
zakašnjelih za danas
nepotrebnih sutra
Ptice srebrne
što ne znaš cekini il' pjesma
kad sunce ih zagrljajem dočeka
sad crne su i
bezglasno pritišću
satiru u zemlju
samim postojanjem slutnje nepostojanja
Ti pravi svjedoci smrti mrakom promatraju
a đavolji smijeh prosipa se
kad čovjeka u zemlji tražiš
dok stvari rastu a nepokretni prostor sužava se
I staru cipelu prepoznaš
i crvenu majicu s reklamom
a srce ti mrtvo
i duša ti mrtva
i sve je ništa
To tvoje cipele i tvoja majica
prazninu prenose
na neko drugo mjesto
Meni nije teško otići
ja samo oslobađam prostor
Stihovi koje ću čitati i iščitavati... Divno!
lp, Valy
Hvala ti Valy za ove divne riječi.
slavica
Čitala sam pesmu više puta i moj utisak je uvek isti... Jeste pesma o smrti (postoje različite vrste smrti kao i različiti načini da se ode)... "Nebo je fikcija
zalutalih u trčanjuzakašnjelih za danas
nepotrebnih sutra"........."đavolji smijeh prosipa se
kad čovjeka u zemlji tražiš
dok stvari rastu a nepokretni prostor sužava se ".............ovde je reč o viđenju smrti kao o trajnom napuštanju prostora, kao o jednoj trajnoj praznini koja ostane za čovekom... Na to putovanje čovek nosi samo onog unutrašnjeg sebe, pa ovo "lako otići" može da se shvati kao čista savest, ali i kao pomirenje svih nemira, ispunjenje većine životnih ciljeva i želja i oproštaj i mirenje sa onim željama koje se nisu ostvarile...Ipak, ostaje tuga...onome ko otkrije da je "prostor oslobođen" jednog dana "staru cipelu prepoznaš
i crvenu majicu s reklamom
a srce ti mrtvo
i duša ti mrtva
i sve je ništa".........Ovaj stih malo razotkriva drugu priču - a to je umiranje u nekom kome smo značili, a zapravo u meni ostavlja pitanje - koliko i na koliko mesta zaista umiremo?
Sjajna pesma, Slavice, od koje mi nije bilo lako otići...
Lp Milena
Milena, produbila si pjesmi značenja i iscrpno ih iščitala. Na putovanje možemo poći ostavljajući prazan prostor i noseći sve ostalo, ali i mičući samo tijelo koje ima zapremninu i koja tad ostaje prazna, a sve ostalo i dalje da ostavimo ovdje, Tako zapravo i mi ostajemo ovdje, a putuju samo naša tjelesa... Volim kad se pjesma tumači na različite načine, to samo znači da je bogata, višeznačna, a metaforičnost prije svega - i jest osnovna odlika poezije. Hvala ti puno na izvrsnoj analizi!
slavica
Kad pročitah Milenin komentar, zanijemih. Pjesma me dojmila, sve pohvale i od mene.
branka
Hvala Branka. Vjerojatno je lijepo biti pjesnik s puno vlastitih knjiga, zastupljen u lektiri, poznat kao javna osoba :) ali ja sam sretna kad netko ovako pročita moju pjesmu i zamisli se nad njom.
slavica
Pesem o razhajanju, o svetlobah, ki se umaknejo in temi, ki prekrije plamen ... tudi trditev; ni mi težko oditi, le osvobajam prostor; deluje pomirjujoče in zrelo, čeprav je pesem polna bolečine tistega, česar ni na svetlobi, in ga ne moremo (več) videti ... Čestitke,
Ana
Čestitam za podčrtanko, Slavica.
Lp Andrejka
Poslano:
20. 10. 2015 ob 20:09
Spremenjeno:
20. 10. 2015 ob 22:33
Ana hvala!Ova podčrtanka me posebno veseli - tema je zatvorena, intimna, nije od onih privlačnih na prvi pogled. Jako me veseli vaše viđenje moje pjesme kao i cijele redakcije. Hvala vam!
Slavica
Andrejka, hvala na čestitkama... ja još upoznajem kodeks ponašanja na ovoj stranici :)
slavica
Bravo Slavica in čestitke.
Lp, Igor
Slavice, iskrene čestitke!
lp, Valy
Hvala Valy, baš se veselim!
slavica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 13. 10. 2015 ob 00:27
- Prebrano 849 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 255.98
- Število ocen: 14