Vječnost zadužuješ posve slučajno:
satelit programiran kao špijunsko oko
traži teroriste prema odredbama softvera
i bazi podataka u kojoj su spremljene
sve tvoje preobrazbe u posljednjih dvadeset godina
( s bradom, bez brade, s naočalama za sunce, za vid
iz profila, en face, s leđa, sa zubima, bez zuba )
tvoje navike i strasti ( kad vodiš psa na pišanje, koje pjesnike mrziš,
da li skupljaš salvete, da li se sramiš što skupljaš salvete )
tvoje financijsko stanje ( da li si bez prebijene pare, da li nosiš
zlatni lančič oko vrata, koliku napojnicu ostavljaš konobaru, a koliku
konobarici)
i podatke o svima onima koji ti ne žele dobro
iz razno-raznih pobuda a koji su te spremni cinkati
tvrdnjama da su te vidjeli kako nešto povjerljivo šapućeš
u haustoru s još dvojicom sumnjivih tipova obrijane glave
a koji ti strašno zavide
samo zato što se nisi nikad ženio
što nisi morao polagati račune nikome kad si ostao pet minuta
duže u omiljenom lokalu
i što su te vidjeli jednom na televiziji kako odgovaraš na pitanje
reporterke: Što mislite tko će pobijediti na idućim izborima
za lokalnog šerifa
a ti si joj odgovorio: A da zabiješ taj mikrofon nekom drugom pod nos?
čime si ni kriv ni dužan
zadužio vječnost.

Duško Babić