Filozofija se nikad nije usudila mnijeti
o tijelu žene
i umu njenom natprirodnom
mada tamo obitava žiće
sama srž ljudske vjere
i kad bi rek'o da života nigdje nije
a on buja i raste
iz kose iz duše njine
i sve se misli naše
strasno tamo ljube
gdje ljepost prašta gnjevu
a milina jalu
u tijelu žene što razumije ruku i dlan
i prste sve na ruci
kad u njoj muziku znaju naći
i po mrklu danu
i u noći svijetloj.

Duško Babić