Nemoj me tražiti dušo
jer ja sam uvijek
s tobom.
Kad se s proljeća stušte crni oblaci s brda,
onaj što dotaknut će zemlju do tvojih nogu
to sam ja.
Kada ljetnom omamom zamirišu bašče
i sve klupe grada okupiraju mladi ljubavnici,
onaj zakašnjeli božur što i ne vidi se dobro
ali ga ti osjetiš,
to sam ja.
A kad jesen požanje sve lišće u parku
i ostane samo jedan, skroz mali listić
na niskoj grani prastare platane
ispod koje moraš proći,
to sam ja.
I kad zamiriši snijegom a ti šećeš ulicama našeg grada
i gledaš kristalne zvjezdice u sumraku
kako konačno pokrivaju svako jučer,
znat ćeš:
to sam ja.
Poslano:
09. 10. 2015 ob 11:04
Spremenjeno:
09. 10. 2015 ob 11:05
Zahvaljujem na ocjeni 2,64 jer mi to zaista puno znači :)
slavica
Evo vidiš Slavica in imaš takoj lepši dan :) Žalostno a ne in tako zelo nepotrebno, ni se pa za čuditi, svet je tudi takšen.
Drži se in bodi lepo.
Igor
Uživala sam čitajući tvoje stihove!
lp, Valy
Igore, baš mi je uljepšalo dan :) a ljudi kao ljudi - malo ih je koji iza svojih riječi i djela stoje.
Slavica
Hvala Valy! U meni se stalno bore dvije strane i nikako da ih pomirim: misao i osjećaj, a to se vidi i u mojim pjesmama. U svakom slučaju izgaram :)
lp, slavica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!