Prezrela sam jabuka
  zaobiđena žarkim ljetom
  u sazrijevanju.
  Nesigurnom peteljkom
  njišu me
  u zakočenom slobodnom padu.
  Nakon
  mnogo ljeta i
  mnogo zima
  ne znam
što je gore a što dolje.
Šuplja krošnja
  kezi mi se vjetrom i
  surovim ludilom grana.
  Visim tako
  premorena
  vlastitom težinom truleži ispod kore
  ohlađena
  ledenim obručom što širi se ka središtu.
  Ishlapjelih sokova
  bespomoćno nemoćna
  otkinuti se
  konačno.

saraivor