Noćas će
oblačić mojih misli
pahuljastih
nad tvojim krovom
zadrhtati,
i prozor potražiti,
a ti,
u nekom dalekom gradu,
uz bljeskanje televizora,
bez tona,
tek rukom ćeš kroz kosu proći
i prozor zatvoriti,
po navici.
Ne žali.
Jedana se breza noćas
čempresu nasmiješila,
i svijet je
za jedan oblačić
misli paperjastih
postao
mekaniji.
Ema
"blues jednog odrastanja"
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Vasiljević
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!