Još je čovjeka u meni
što bi da sanja
božanske pute
makar Bog se smanjio
ne bi li ga bolje uočili
a ne znaš da li je to On
u tijelu leptira na cvijetu
ili cvijet
ili je već kakav dalek trag
ružičastog svjetla
u tvojoj kosi
razmišljam dušo
da li je starost
vidljiva iznutra
( jer koža naša
ima dva lica )
kao kad roniš
u morskim dubinama
pa nemaš čime
odrediti vijek
ribama dok ih srećeš
oči u oči
i ne znaš
ne možeš sa sigurnošću reći
da li su starije
od života.
Ja Duško, ribe imamo da ko plavamo nas pazijo in gredo v isto smer,
enako začudene kot mi. V globinah je drugačno življenje in veliko
se da mislit in daleč potovati, čeprav po lastnem prevozu nog in rok,
jaz ljubim morje, je večen plamen in gori dokler nas novi v valove.
Lepo si napisal. Želim ti lepe sanje.
Lp, hope
Najdublje dubine su u nama. Duša je more u kojem su se mnogi utopili.
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!