jučer sam sreo grbavca s harmonikom namjesto srca i
djevojčicu sa zmijskom kožom. za njima je skakalo tisuću

ljubitelja neparnih brojeva a velika bijela mati se useknula

u krvavu maramicu. u zavjetrini sreće trunule su drenjine

iz marcipana. 666 je broj zvijeri a po štajerskim voćnjacima
će se s astralnim srnama pariti zanemareni, bezubi kentauri.
samoljublje karanfila je na probi, sjekire bdiju u prepisanim

brevijarima, suosjećanje postaje geopolitička kučka.

preko brda i dolina kreće volja polumjeseca a po plastičnim

bocama pretaču se brižno pohranjene suze: svi pravi heroji

čeznu za šutiranjem malih, zrakom napunjenih kugli. zvijer

ide svojim putem, rane su bolne i neprihvatljive: liberty

stands still. digitalizirani anđeli su generatori unutrašnjega 
mira i teško onima koji se ne pokoravamo standardiziranim
šiframa uvoženoga duhovnoga samoljublja. a i bijeg u liričnu
jebonostalgiju se broji: kao kurčeva poetična transcendencija.

zvijer ne miruje, zvijer ima neporavnane račune, zvijer hoće
sve: nespretno obrezana dječja srca, plakanje pobjednikâ i
spaljivanje njihovih zastava; hoće oštro trnje krune isusove i
opljačkano jeruzalemsko zlato. hoće svoju vlastitu tv emisiju.

Jure Drljepan (JUR)