i smrti se nište dok ljubim te
kao da me sutra čeka
gubilište
udovi se raščereče
od upregnutih
atova
u nama što njište
istegnutih vratova
odvajamo se od telesa
kao da ležimo ispod giljotine
mi nismo samo od krvi i mesa!
o neka nikada ovaj čas
ne mine
i kada se sa zadovoljstvom
izmešaju muke
klonula
padni mi na ruke
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!