Uronivši lice
zatvorenih očiju u svemir
sunce lijeno
zaposjeda
i mirišući na more
učini mi riječi suvišnima.
Sva čula
Stopljena u osjetu
mirisa mirte
dodira sunca
zvuka tišine
kad sjedinjeno s prirodom
tijelo mirno diše.
I ništa misao ne pomaknu
tek lahor tihi što naiđe da odmori se
i podsjeti na odlazak
a slika ljepota poče punit' maštu
umirujućim šarenilom zrele jeseni
bez riječi.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!