Uronivši lice

zatvorenih očiju u svemir

sunce lijeno

zaposjeda

i mirišući na more

učini mi riječi suvišnima.

Sva čula

Stopljena u osjetu

mirisa mirte

dodira sunca

zvuka tišine

kad sjedinjeno s prirodom

tijelo mirno diše.

I ništa misao ne pomaknu

tek lahor tihi što naiđe da odmori se

i podsjeti na odlazak

a slika ljepota poče punit' maštu

umirujućim šarenilom zrele jeseni

bez riječi.

saraivor