Ono što je iznad nas
još uvijek podsjeća na nebo
reklo bi se da gore stoluju
ptice, snovi i veličanstveni um
i plamen da ne može proždrijeti
sav od prozračnog tog paperja nevidljivi svod
nit' da ga jezik užaren
može u sudnji vijek prokleti
reklo bi se da mu nitko
ne može ništa
premda djeluje ranjivo
bez zidova i žice kakove
dok nas podsjeća na nebo
dok oprašta svima
- ovo nebo iznad nas
i u očima tvojiem.
Dobro jutro Duško,
ko izkričimo na glas vse kar zavestno znamo pisati, potem
vedno počaka nebo, tudi ko so besede redke, kriči in govori.
Spet, znova in znnova. Kot večni pogon, nas rine med zvezde.
Lepo.
Želim ti lep dan Duško,
hope
Duško,
ne znam zašto i kako, samo mi potekoše suze, posle ove tvoje vanvremenske pesme...Možda zato što sam jako osetljiva na pojavu neba, a ova tvoja pesma je toliko široka kao samo Nebo ...
Želim ti danas vedro nebo od srca!
Lp, Dragana
Predivno!!!
Lp Murtulica
Drage hope, Dragana i Murtulica, hvala od srca na dirljivim komentarima !
lp s mora,
Duško
Preeelepoooooo!
Lep pozdrav,
Majda
Hvala od srca, draga Majda !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!