Tugo moja što mi oči sklapaš
u umoru od čekanja bez nade
ti ploviš po mojim venama
i tiho sreću u srcu kradeš
zatvoriću srce
tamo nećeš uploviti
neću ti dozvoliti
da na oči kreneš
da me iz sna preneš
ne lomi mi oči
zenicu mi ne diraj
suve su
suze su istrošene
ni kap da potekne
šta tebe još može
da dotakne
a kada sve prodje
skupiću delove
sastaviću neke druge oči
drugoj dolini plača
tiho i polaku ću poći
dolini
gde se od sreće drhti
plače i rida
gde se gori
od tog zanosnog
ljubavnog fluida
tamo gde vidimo
samo srcem
15.09.2015
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!